U zadnjih nekoliko tjedana ponovno sam se suočio sa bizarnostima hrvatskog tržišta rada. Odmah ću vam ih navesti:

a) nezaposlena osoba koja već nekoliko godina neuspješno traži posao ipak pokazuje izbirljivost i izbjegava poslove u prodaji koji su, po mišljenje te osobe, nedovoljno plaćeni.

b) neki klijenti Bićanić Consultinga izbjegavaju ljeti raspisati natječaj za zapošljavanje u njihovim odjelima prodaje jer iz iskustva znaju da im se malo ljudi javlja. Razlog? Njihova pretpostavka: nezaposleni radije odlaze na ljetovanje ili se odmaraju od potrage za poslom tijekom srpnja i kolovoza.

c) Klijenti koji se bave direktnom, terenskom ili telefonskom prodajom imaju značajnih problema u pronalaženju novih djelatnika. Pri tom se radi o uspješnim i etičnim prodajnim poslodavcima.

Što se to događa u Hrvatskoj? Zar nam je još uvijek toliko dobro da možemo birati poslove na ovakav način? Jedini zaključak do kojeg razumna osoba može doći jest da nam još uvijek nije dovoljno loše...

Čovjek u prodaji može imati i zasigurno ima mnoge nedostatke. Međutim, izbirljivost nije zasigurno jedna od njih.

Većina uspješnih prodajnih profesionalaca sa kojima sam radio nikad nisu bili predobri sami sebi za određene poslove, zadatke ili aktivnosti. Kretali su od 0, u loše plaćenim poslovima ako treba, i zatim se penjali na poslovnoj i životnoj ljestvici te vlastitim trudom postali najtraženija radna snaga na tržištu. Umjesto izbirljivosti pokazali su jednu drugu odliku: spremnost da pregrizu... kad je potrebno!