Iako se možda iz naslova ovog teksta može zaključiti kako čitatelje tjeram da razmisle o nečemu nedozvoljenom ili ne-etičnom, poruka je ipak puno bezopasnija.

Želim, naime, da razmislite o tome malo o zoni ugode koju svi imamo.

Zona ugode je zamišljeni mentalni prostor u kojem "boravimo" našim svakodnevnim razmišljanjem.

Zona ugoda nam govori slijedeće: "Ovo mi se da, ovo mi se ne da... Ovo sam spreman/na napraviti, ovo nisam..."

Kad je u pitanju potraga za prodajnim (i bilo kakvim) poslom, navedena zona ugode bi trebala biti vjerojatno puno veća kod svih nas. Ljudi su, po prirodi stvari, često lijena bića koja će učiniti taman toliko koliko je dovoljno za neki rezultat... i ne više od toga.

Kad tražite posao, zona ugode vam kaže: pošalji CV i čekaj...

Nazvati poslodavca, otići osobno i odnijeti CV, preduhitriti prodajnog poslodavca time što ćete već osmisliti kako biste mu pomogli u prodaji bez i da vas je pitao...

Eeee - to već izlazi van zone ugode mnogih ljudi koji bi kao "htjeli naći posao, ali...".

Zona ugode jest ugodna - ali je istovremeno i vrlo sofisticirani "kavez" čije šipke čine naše paradigme, navike i razmišljanja. Ono što vam je potrebno u potrazi za poslom je jedna dobra "pila" uz pomoć koje ćete izaći iz zone ugode.

Tu "pilu" sam primijetio kod mnogih vrhunskih prodajnih poslodavaca koji izlaze redovito iz zone ugode jer znaju da samo sa druge strane mogu naći nešto bolje. Imate li i vi tu "pilu"?